DiWagner
SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
NASILJE I MRŽNJA
 
Netolerantna Hrvatska posljedica je političkog rasula
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 17.02.2019. - 20:27:20
KOLUMNA - Sveprisutni val netolerancije ovih dana kao da je dosegao vrhunac. I ne, nije za to kriva južina. 

Kriva su tri desetljeća pumpanja mržnje, ustaša i partizana u medijima, slabe ili nikakve reakcije društva na nasilje i govor mržnje. 

Današnje društvo, lišeno bilo kakvog preispitivanja, realne kritike i socijalne empatije, pretvoreno je u finu podatnu glinu kojom se igraju veliki manipulatori u maloj Hrvatskoj. Svi izrazi netolerancije: od grafita, do teleskopskih palica na splitskoj Rivi pa do ''pedera'' u Saboru, naš su blagoslov grijeha koji ne ispovijedamo već potičemo. 
A mržnja je grijeh. 

Gdje je tu ljubav prema bližnjem svome kad svako malo prebijemo partnericu, prevarimo, okrademo, iskoristimo? Hrvatska se diči svojom nacionalnom osviještenošću, ponosna je, dična i prkosna, posebice kad mlati nedužne srpske mladiće koji su došli na sportsku priredbu u Hrvatsku, koji su se rodili iza Oluje. No, očito treba ubiti boga u svakome tko nije primitivan i ne razmišlja fašistoidno. 

Konformizam. To je najveća boljka građana Hrvatske koji su se pretvorili u obične klimavce i apologete onima koji drže batinu i dirigiraju hrvatskim nacionalnim orkestrom. Kad nam umiru djeca jer nemaju adekvatnu medicinsku skrb, kad se treba boriti za bolja radnička prava, kad treba prosvjedovati protiv vlade i ''neovisnog'' sudstva, onda nas se okupi manje nego na tramvajskoj stanici. 

Da, kruha i igara, pretvorilo nas je u ljude koji ne očekuju ništa. Postajemo ili sudionici zločina ili nijemi svjedoci pravne dekadencije u Hrvatskoj. Od pravosuđa bi sve trebalo početi. Novinari i mali ljudi će uredno dobiti svoju pravnu ''porciju'', opalit će nas po lisnici i zatvoriti usta. Nasuprot tome, prema velikim igračima zatvorit će oči i blagonaklono gledati na kontroverzne bogataše kojima moral stane na bijelu crtu ispred nosa. Dokle god imamo (nemamo) pravosuđe koje zaslužujemo, dotle ćemo imati lijevu i desnu netoleranciju, nabacivanje kamenja, glupost i retoriku koje se ne bi postidjeli ni zloglasni diktatori. 

Imamo li mi diktaturu? Političku ne, jer tamo su sve mlakonje koje se šamaraju rukavicama, pa na dvobojima pucaju čepovima šampanjca. Zato imamo diktaturu parapolitičkog i kriminalnog miljea koji određuje pravni, sportski ili kulturni usud ove zemlje. Mentalno smo obezvrijeđeni i debilizirani kroz medije koji ne da ne znaju što je kultura i ukus već nam nameću sirovine kao kulturne seksualizirane vertikale. Izgubili smo kriterij i ne znamo povući granicu. 

Kad će Hrvatima prekipjeti? Odavno nemamo svoje ja, svoj identitet, kulturu, politiku, ekonomiju. Tko smo onda mi? Lemmingsi s batinom u ruci koje svak upravi po vlastitoj želji i potrebama. Sve radimo na komandu i diktat. Valjda nam i nije tako loše kad je jedini razlog za prosvjede loš ton u ''Ljubavi na selu''. Nasilje kojemu smo se bezuvjetno priklonili naša je slika slobodne Hrvatske za koju se ginulo s krunicom oko vrata. Zar uistinu, kao društvo, ne osjećamo sve veću težinu krimena kojeg nosimo oko vrata? Što ako je ovo tek početak? Kome je to u interesu da postanemo Divlji zapad u kojem će rulja linčovati svakog neistomišljenika ili sumnjivca? 

Zakon ulice. Zar je to pravna država u kojoj živimo? Ne, ova društvena ciklona samo je preslika političkog rasula koje vlada da bi vladalo i pokupilo sinekure. Imamo bijedne kokošare koji samo kokodaču, a narod više ni ne zanima mlaka borba lažnih pijetlova u Saboru. Nas, zapravo, ne zanima ništa osim jeftine hrane, fotelje i televizora. Nije nam važno jel' nas tom hranom truju jer je jeftinija od samog inputa, nije nam važno jel' nas zatupljuju s televizije, jer, jednostavno smo prestali razmišljati i promišljati. Postali smo zombiji bez opće kulture. Spužve nečije primitivnosti. Instrument na kojem zarađuju i opstaju veliki manipulatori i obmanjivači. Sljedeći put kad poželite nekoga ubiti ili pretući, probajte se, barem, prisjetiti da batina ima dva kraja.

Što je zajednica bez kulture, mira i božanske ljubavi i ravnoteže?

''Čovjek je uvijek odgovoran: bilo da je njegov čin slučajan ili namjeran, bilo da je budan ili spava.''